Zlatni stafilokok - Staphylococcus aureus

Opis

Stafilokokus aureus ili zlatni stafilokok je bakterija iz grupe stafilokoka. Ime je dobio po žutozelenoj boji njegovih kolonija. Bakterijska infekcija može uključivati bilo koji deo tela, ali najčešće zahvata kožu i meko tkivo (celulitis) ili izaziva sakupljanje gnoja (apscesi).

Stafilokoke se obično nalaze na koži i u nosu, ali ne moraju uvek izazvati infekciju. Inficirani su u tom slučaju nosioci bakterije, ali zapravo se ne razbole. Infekcija može biti lokalizovana na kožu ili postati raširena pojava, pa čak i smrtonosna.

Infekcija se najčešće javlja kod onih sa oslabljenim imunim sistemom, opekotinama, hirurškim ranama i kod pacijenata sa invazivnim napravama, kao što su urinarni kateteri, intravenski kateteri, kateteri za dijalizu ili cevi za disanje.

Methicillin resistant staphylococcus aureus (MRISA) je posebna vrsta stafilokoka koja je sve češća, teško se leči i zahteva posebne antibiotike.

Simptomi i pregledi

Crveni, otečeni i bolni plikovi. Pustule, groznica, gnojna upala na koži (apsces), toplota oko zaraženog područja, upala limfnih kanala (limfangitis).

Ozbiljnije infekcije izazivaju jezu, umor, povišenu temperaturu, opštu slabost, glavobolju, bolove u mišićima, crveni osip, otežano disanje, gubitak svesti, nizak krvni pritisak.


Uzima se istorija bolesti i obavlja fizički pregled. Dodatno testiranje će zavisiti od kliničke situacije. Identifikovanje bakterije se obično vrši krvnom kulturom ili urinokulturom.

Snimanje se može obaviti da bi se odredilo prisustvo gnojne upale (apscesa) ili stepen bolesti. Drugi testovi se mogu izvesti da bi se odredila šteta naneta drugim organima.

Testovi

Kompletna krvna slika (KKS), kompletan metabolički panel (KMP), CT sken, magnetna rezonanca (MRI), ultrazvuk, analiza urina (UA) i rendgen.

Dodatne analize

Krvna kultura, urinokultura

Terapija

Tretman zavisi od stepena infekcije. Prisustvo gnoja često zahteva samo rez i drenažu gnoja. Ozbiljnije infekcije zahtevaju antibiotike. Odluka da se lekovi koriste oralno ili intravenozno zavisi od toga koliko je infekcija ozbiljna i od zdravstvenog stanja pacijenta.

Lekovi koji se trenutno koriste uključuju: Cefaleksin (Cefleks), trimetoprim-sulfametoksazol (Baktrim, Baktrim DS, Septra, Septra DS), meticilin, nafcilin i Cefazolin (Ancef). Otpornost na antibiotike postaje sve veći problem, a MRISA zahteva posebne antibiotike.